среда, 11. јул 2012.

Vreme je relativno...

Zaista, ponekad nemam vremena da uradim neke stvari. Zapravo nikada nema vremena da uradim sve ono što želim. Naravno u većini slučajeva je prepreka fizička, neimanje izvora, alata... ali na kraju se sve svodi na vreme, za potragom izvora, alata itd.
Kako mi je nestalo vreme? Ni sam ne znam, na posao u proseku svakog radnog dana i većine vikenda potrošim 8 sati. Dakle trebalo bi da imam još najmanje isto toliko za razne druge aktivnosti, zar ne? Gde je to vreme? Priznajem da mi dosta vremena prođe u lelemudanju, ali to je možda sat dva, ne više. Npr, ne volim da često idem kod svoje tašte i tasta, ne smatram da su ljudi dosadni, naprotiv, za svoje godine izuzetno su zanimljivi ljudi ali svakodnevni odlazak mi se ponekad čini gubljenjem vremena. Sa druge strane u poslednje vreme Zvezdana i ja smo pretrpani dolaskom prijatelja u naš dom, ne kažem da mi smetaju jer da je tako ne bi ih primili ali ne želim da nekome kažem "Aj sad ti malo ideš kući!" jer mi to nije želja, ali prosto ostajanje do kasno u noć više nije ono što sam nekada mogao da izdržim, pogotovo od kako treba rano ujutru da se ustaje. Zvezdani se tu divim, ona nekako uvek ima vremena za sve, za dete, za mene, za druge, možda joj manjka vremena za sebe ali to je neka druga priča.
Možda ja samo lupam gluposti, možda imam vremena za sve ali ga ne vidim, verovatno am sammo neorganizovan. Probaćemo drugačiji pristup pa ćemo videti.

среда, 7. децембар 2011.

Novo radno mesto, nove stvari...

Evo i mene napokon posle jedne veće pauze, naravno, imam izgovor zašto nisam sam sebi pisao neko vreme. :)
Prvo što se posla tiče, prešao sam na novo radno mesto, više nisam konsultant prodaje, sada sam agent opštih poslova :) Bolje zvuči u svakom slučaju i ako je plata malo jadnija ali je ekipa super pa se sve to međusobno dopunjuje.
Pozitivno sam bio iznenađen ovih dana, moja firma bez obzira što je privatna deli deci zaposlenih paketiće za Novu Godinu, jeeeej!!!!! Moja mala ljubav će od Deda Mraza ove godine dobiti između ostalog i set alata, znate ono, ključevi, šrafovi, testere, šiljci, čekići, cirkulari, burgije, stege i ostalo. Naravno, sve je plastično da se razumemo. :D
Ostao mi je još jedan ispit do kraja da završim to ludilo. I tu se svašta izdešavalo, plaćanje obnove produženog statusa studenta / vatever nas je koštalo k'o Svetog Petra kajgana. Izgubili smo pravo na apsolventske rokove itd. Ali najbitnije je da se što pre završi i da se tera dalje.
Najbitnije se ostavlja za kraj, odnos Zvezdana-ja... Poljuljan žestoko, mojom krivicom... Izgleda da sam se toliko promenio, na gore, da u toj promeni nisam to ni shvatio... Ne znam šta da kažem, meni deluje kao da se trudim, njoj ne deluje, meni ovo njoj ono i tako u krug. Činjenica je da se bliži taj prokleti februar i da ne znamo šta ćemo i da nas to najviše ubija, s razlikom što ona to govori naglas, a ja ćutim. Još je tu i to što ja ne pomažem oko deteta, to što kad se vratim kući sa posla najradije bih odspavao sat vremena koje nikad ne odspavam valjda nije više dovoljan razlog... Istina je da ona radi oko njega 99% i da se ja samo tu i tamo ubacujem ali deluje mi to sve kao jedini sistem koji trenutno može da funcioniše. Ona ne radi ja radim, ona je kući, ja nisam, kad mi kaže nešto da uradim meni nije teško da to uradim, ali je problem što je ona to meni MORALA da kaže, što ja to nisam već sam uradio!!! Ne znam, ne verovatno nego se sigurno jesam promenio na gore kada ti to neko konstantno govori onda mora biti istina. Od sad pomažem, ćutim i klimam glavom pa ćemo videti dokle ide, ne želim da dižem ruke od nje ikada!!!!!!!!!!!!!!! VOLIM JE, UVEK IZAUVEK!!!

понедељак, 27. јун 2011.

Učiti, učiti i samo uči ti!

Još jedan bezuspešan pokušaj izlaska na ispit je iza mene. Izvukao pitanja, seo, pisao odgovor na prvo pitanje da bih shvatio da baš i nisam siguran u ono što pišem, a i da bih ubrzo shvatio da na drugo pitanje i nemam baš šta da napišem... Uzeo indeks nazad, pitao kada će biti ponovo u julu (ne znaju), zahvalio se i otišao.
A sad put posla pa iz druge u prvu WOOHOO! :-(

недеља, 26. јун 2011.

I opet...

... kasnim na posao jer sam se uspavao! Potreban mi je san! Uh... A verovatno mi je potrebna i bolja organizacija! Možda bi trebalo da upišem neki kurs... ili samo da počnem da ustajem kad mi zvoni alarm...

петак, 24. јун 2011.

Jos jedan dan - Jos jedna nula

Mislim šta reći? Opet, trudio sam se do samog kraja i šta sad da radim. Ne ide pa ne ide. Sutra mora biti bolje.
Sada na kiši čekam Zvezdanu i njenog tatu da dođu po mene pa idemo kod njene sestričine na rođendan...
Sutra je novi radni dan, a mene čeka još samo pedeset hiljada za koje znam da mogu da izvedem samo me danas nije išlo...

четвртак, 23. јун 2011.

Nula na 101 nacin

Uh, dosta mi je vise glupog vracanja sa posla uz shvatanje da nisam nista urspeo da prodam! Valjda ce sutra biti bolje. Hah! To svakog dana sebi kazem, ne moze biti gore svakako :D
Inace mi je dosta i glupog jurenja praga od 300 000 pred kraj svakog meseca kad znam da sam dovoljno dobar da ih napravim u proj dekadi!
Gledam da se stalno poboljsavam, neprekidno izbacujem lose i ubacujem poboljsane stvari...
Hmmm... jednom cu morati da budem dobar, a do tada mi samo ostaje da se usavrsavam.

(Ne)Razumem

Mislim da je trenutno najgore između Zvezdane i mene to što se više nekako ne razumemo. Pričamo redovno o svemu što nam se dešava ali imam neki osećaj da se slušamo ali ne i da se razumemo. Stalno dolazimo do zaključka da moramo oboje da se menjamo da bi ovaj brak, život, uspeo. A opet s druge strane mislim da se ni ona ni ja ne trudimo dovoljno.
I jak osećaj da se ne razumemo, oboje pričamo priču koja u našim glavama ima savršenu logiku ali ne i u glavi druge osobe...

понедељак, 30. мај 2011.

So tired...

Tako sam umoran... Nije da se žalim, u stvari žalim se!!! Imam osećaj da ne stižem da uradim sve sto je dan stavio pred mene, a na kraju dana sam tako umoran! Mislim da je problem u ne ispavanosti jer ja spavam dovoljno ali isprekidano tako da svaki put kad se probudim ono prethodno se resetuje pa imam osecaj kao da sam spavao samo poslednja 3 sata...
Ali sve ce to proci kad pocnem malo bolje da se organizujem.

четвртак, 26. мај 2011.

Samo da kazem...

Danas sam se po prvi put setao sam sa mojim sinom. Dobro i Bleki je bio sa nama ali to se ne racuna posto je on pas.
Bili smo na fakultetu da vidimo kad su nam ispiti, a onda smo se prošetali do Starčevića. Kasnije smo se, naravno vratili kući. Sve je bilo super, on se lepo ponašao i većinom je spavao u kenguru.
Lepo se proveli.
Danas sam, inače, bio i u zavodu za transfuziju krvi da dobrovoljno dam krv. Međutim izgleda da Srbiji više nisu potrebni dobrovoljni davaoci krvi jer kad sam ušao unutra pre isteka radnog vremena neki od osoblja mi je saopštio da su za danas gotovi.
Mislim stvarno, toliko se žale kako nas nema dovoljno, da su se baš potrudili da sačuvaju ovo malo što nas je ostalo.
Na poslu za sada ništa novo, samo 10000 danas...

Sve se ovo desilo pre vise dana samo sam danas ispravio post.

Sakces!!!

Ha, danas sam razvalio na poslu, zaradio sam najviše do sama tj. oborio sam svoj lični rekord.
Opet, da ne bi sve bilo super jer je to prosto od nemoguće... Bebiron nam se izgleda nešto razboleo, tako da smo danas bili kod doce na pregledu i kaže nam da mu je sve ok sa plućima (hvala Bogu!), radili krvnu sliku, nema virusa i bakterija, malo su mu neke vrednosti ispod ili iznad normale pa je doktor rekao samo da za dve nedelje uradimo opet. A u međuvremenu mu stavljamo marisol kapi i nekom pumpicom mu izvlačimo slince iz nosića. Nadam se da će sve biti u redu. Zato što ga volim neizmerno i moju Zvezdanu najviše volim od svih. :*